Čovek se sve više vraća prirodi, prirodnim lekovima i narodnoj medicini. Samim tim, sve je više berača lekovitog i aromatičnog bilja u poljima i šumama. Stoga je veoma važno edukovati berače ali i sankcionisati one nesavesne kako bi se sačuvao ekosistem i garantovao opstanak i brojnost ovih vrsta za buduća vremena.
 
Osnovno pravilo kojeg se treba pridržavati pri ovim aktivnostima je da se sačuvaju priridni resursi i spreči prekomerno i nestručno prikupljanje lekovitih biljaka. Kada se poremeti, inače veoma osetljiva ekološka ravnoteža prirodnih ekosistema, postupak revitalizacije i obnove je veoma kompleksan, spor i iziskuje velika materijalna ulaganja.
 
Retko koja biljka se koristi u celosti, obično su to samo neki od njenih vegetativnih ili generativnih delova. Kvalitetna aktivna supstanca, koju lekovite biljke sadrže, mora biti uzeta u pravom trenutku, što zavisi od vremena i načina prikupljanja.
 
Način prikupljanja i sušenja lekovitih biljaka
Na odabranoj površini nikada se ne prikuplja čitava populacija, nego se obavezno ostavi izvestan broj vrsta za samoobnovu.
U toku jednog dana treba sakupljati samo jednu vrstu, zbog opasnosti da se pomešaju lekovite i otrovne biljke
Biljke treba dobro očistiti od zemlje i drugih nečistoća
Biljke se prikupljaju po lepom i suvom vremenu. Ukoliko se prikupljaju po kiši i vlažnom vremenu, brzo potamne, promene boju, ubuđaju se i gube lekovita svojstva.
Biljke se suše na promajnom mestu, u hladovini i to odmah posle prikupljanja. Samo neke biljne vrste se suše na suncu ili pojedini biljni delovi kao što su koren, rizom, krtola i dr.
Pri sušenju, biljke treba raširiti u što tanjem sloju kao bi se što pre osušile.
 
Vreme prikupljanja lekovitih biljaka
– Pupoljci se prikupljaju u rano proleće
– Cvet kada je biljka u fazi cvetanja
– List u trenutku kada se na biljci pojavljuju cvetovi
– Plod i seme kada su zreli
– Kora se guli u rano proleće
– Koren, rizomi, krtole- u kasnu jesen