Da bi proizvodnja biljaka bila uspešna neophodno je da odaberemo najpogodniji supstrat što znači da treba obezbediti optimalne količine hranljivih materija za datu vrstu. Takođe se moramo osvrnuti na (pH) vrednost supstrata i te vrednosti uskladiti sa potrebama vrste koju želimo da gajimo.  Ako ne poznajemo mogućnosti i osobine zemljišta na kojem želimo da započnemo neku proizvodnju biljke će trpeti. Ovo se dešava kada u zemljištu nema nekih elemenata ali i onda kada ih ima previše.
Mnoga domaćinstva nikada, nisu poslala svoje zemljište na hemijsku analizu a mnogi i ne pretpostavljaju koliko je to važno. Poneko je to i učinio, ali samo da sazna kiselost svoje njive ili sadržaj osnovna tri elementa biljne ishrane, azota, fosfora i kalijuma (NPK). I ne razmišlja da biljkama takođe nije dobro ako u zemljištu nema i nekih drugih makro i mikro elemenata a ima ih preko 12. Sem tri pomenuta makroelementa tu su i magnezijum (Mg), kalcijum (Ca) i sumpor (S) kao i elementi koji su neophodni bar u tragovima: bor (B), kobalt (Co), bakar (Cu), gvožđe (Fe), mangan (Mn), molibden (Mo) i cink (Zn).
Osim ovih, postoje takođe elementi mineralnog ili organskog porekla neophodni za razvoj biljaka za koje uopšte u prirodi ne postoje adekvatne zamene. Ako u zemljištu nema nečega što je biljci neophodno, ona to ubrzo i pokaže na listu ili plodu a mi najčešće pomislimo da je u pitanju neka bolest.  Pa i jeste bolest, ali fiziološka, nastala samo nedostatkom nekog hemijskog elementa u zemljištu.
Zato je važno, ukoliko želite visoku i sigurnu proizvodnju, naročito u većem obimu, da pošaljete zemljište na širu analizu, kako biste predupredili pojavu neke od fizioloških oboljenja i izbegli velike štete. Za ovakvu vrstu analize, koja će vam, sem ovih pokazatelja, otkriti i da li vaše zemljište sadrži po zdravlje štetnih materija za određenu proizvodnju, opremu i atest ima samo Laboratorija za agroekologiju u Novom Sadu.
Možda ste već i čuli, u Evropsku Uniju nije moguće izvesti bilo koju namirnicu koju ne prati overena analiza zemljišta na kojoj je rasla.
Ima mnogo primera fizioloških bolesti biljaka u praksi. U želji da pomognemo onima koji se bave  biljnom proizvodnjom iznećemo osnovne moguće posledice  nedostatka ili suviška pojedinih hraniva (njih dvanaest) kod biljaka.
Ishrana biljaka i njihovi prinosi zavise mnogo i od antagonizma između pojedinih hraniva. Tako na primer fosfor utiče na raspoloživost gvožđa, bakra, cinka i kalcijuma. Azot utiče na raspoloživost bora kalijuma i bakra a kalijum na raspoloživost magnezijuma i tako dalje. Nedostatak nekog elementa utiče na raspoloživost drugih ali i višak utiče takođe na raspoloživost drugih elemenata ishrane pa je važno da hraniva ne budu u nedostatku ali ni u višku.
I kiselost zemljišta znatno utiče na raspoloživost hraniva i njihovog uzimanja od strane biljaka. Tako u kiselim zemljištima čija je (pH) vrednost ispod 5,0 (u Župi na primer) vinova loza hronično pati od ne ishranjenosti fosforom, kalijumom, sumporom, kalcijumom a ima dovoljno gvožđa, mangana, bora, bakra i cinka.
Zbog nepoznavanja stvarnog sadržaja svih elemenata u zemljištu, biljna ishrana preko lista (folijarno đubrenje) mora uvek biti na minimumu.  Ishranjenost biljaka i visina prinosa određena je nedostatkom jednog hraniva a ne od raspoloživosti drugih bitnih elemenata (NPK) hraniva.
Metabolitički procesi podrazumevaju sintezu i razlaganje organskih materija kao i različite stepene promena tih materija.  Kod većine živih organizama osnovni metabolitički procesi su vrlo slični. U njihovoj osnovi stoji transformacija organske materije i energije.Takav je proces disanja u kome se oksidacijom organske materije oslobađa energija koja se vezuje za adenozin trifosfat (ATP). Ovaj proces je postepen i stupnjevit za razliku od oksidativnih procesa u neživom svetu (gorenje).
Biljke su pak specifične po procesu fotosinteze u kome se zahvaljujući zelenom pigmentu hlorofilu, koji ima sposobnost da apsorbuje svetlosnu energiju, ona pretvara u energiju fosfatnih veza (ATP) i kasnije služi za sintezu organskih jedinjenja iz neorganskih komponenti (CO2 i H2O).  Biljke su tako jedini organizmi koji mogu sebi da obezbede hranu za životne procese pa se nazivaju autotrofnim organizmima. Ostala živa bića tako zavise od organske materije koju produkuju biljke i nazivaju se heterotrofnim organizmima. Oni pored hrane koriste i kiseonik za disanje  koji biljake stvaraju kao sporedni produkt u procesu fotosinteze.
Pored ovih osnovnih metabolitičkih procesa, u biljci postoji još čitav niz procesa koji su tesnoj vezi sa ova dva jer koriste njihove međuprodukte kao polazni materijal kao i jedinjenja bogata energijom  (ATP i sl.). Ti procesi  su biositeza proteina, nukleinskih kiselina, lipida kao i  niza sekundarnih jedinjenja koja su karakteristična samo za biljke (pigmenti, alkaloidi  i dr.)
Važna komponenta metabolitičkih procesa su i mineralni elementi bez kojih ne bi bila moguća sinteza važnih strukturnih i funkcionalnih komponenti biljnog organizma.
Svi metabolitički procesi u biljci se ne mogu dešavati spontano bez učešća velikog broja enzima. Svi su oni strogo specifični i katalizuju određeni proces.
Bitno je napomenuti da su svi metabolitički procesi bilo da se posmatraju na nivou organela u ćelijama ili celog organizma, povezani i dešavaju se po utvrđenom redosledu.
Na  sve metabolitičke procese utiču činioci spoljašnje sredine koji u prirodi deluju kompleksno  a najvažniji su svetlost, voda, temeratura, mineralne materije,  (pH) sredine i dr.
npk djubrivo