Lešnik je veoma cenjena voćkarica koja dugo vremena zaokupira pažnju rasadničarima, kako najlakše doći do sadnica.
Zbog veoma široke primene plodova a naročito uzevši u obzir veliki deficit istih koji se nadoknađuje uvozom, u Srbiji se uvek traži “sadnica više” što u krajnjem slučaju diktira i cenu.
U ovom članku ću pokušati da opišem nekoliko načina kako razmnožiti lešnik.
Kalemljeni lešnik u formi drveta
Prednost ovakvih stabala je u tome što svaka biljka ima po jedno stablo oko koga ne izbijaju izdanci za čije bi se uklanjanje inače moralo izdvajati dosta vremena .
Podloga za kalemljenje je mečja leska (Corylus colurna).
Greška je sejati običan lešnik (Corylus avelana) za ovu namenu pošto on formira žbun sa izdancima.
Seme mečje leske se sakuplja u jesen i odmah seje na otvorenom kako bi zima učinila prirodnu stratifikaciju. Ne treba da bude iznenađenje i ako ne nikne prve već druge godine od setve.
U dobrim uslovima posle dve godine, imaćemo sadnice na koje se može kalemiti.
Kalemljenje se vrši u rano proleće na takozvani engleski spoj.
Plemka se priprema u februaru mesecu i seče na 8-10 santimetara.
Zatim se drži u frižideru kako bi na hladnom sačekala kretanje vegetacije u prirodi.
Kada se pupoljci na podlozi probude, plemka i podloga se seku u obliku matematičkog korena ().
Tada ukupna dužina plemke treba da bude 5-7sm. Žljebovi se spajaju i uvezuju kalemarskom gumicom.
Ožiljavanje položnicama
Ovaj vid ožiljavanja lešnika važi za najproduktivniji pa je stoga i načešće korišćen.
Grane lešnika su prilično savitljive pa se u jesen oko žbuna iskopaju kanali a grane spiralno poviju u pravcu pružanja kanala.
Na mestima gde grana ulazi u kanal izvrši se rez oštrim nožem a ozleđeno mesto premažemo IBA gelom za ožiljavanje. Kanali se zakopavaju a položnice ostaju na tom mestu do sledeće jeseni kada će koren ojačati i biti spreman za presađivanje.
Margotiranje

Margotiranje predstavlja “vazdušno poleganje”. Princip je da se odabrana reznica hrani sa matične biljke za vreme dok u jednom delu formira koren.
Na grani se odabere mesto gde će se forsirati pojavljivanje korena a zatim se oštrim nožem skine deo kore u kružnom obliku. Ovo ozleđivanje nazivamo “prstenovanje”.
Na ozleđenom mestu četkicom nanosimo IBA gel za ožiljavanje a zatim ga obavijamo tresetom i učvršćujemo folijom. U ovu svrhu može poslužiti i saksija ili specijalne posude namenjene za margotiranje. Treset koji obavija ozleđenu koru treba održavati u vlažnom stanju kako bi se u njemu razvijao budući koren.
Izdanci
Oko žbunova leske formira se određeni broj izdanaka koji se mogu izvaditi i presaditi  rastresitu zemlju nakon čega će njihov nejaki koren dodatno ojačati i biti spreman za presađivanje na stalno mesto.
Forsirani izdanci
U jesen se iseče staro stablo lešnika. Oko stabla se opkopa 15ak santimetara zemlje u krugu od 2m u poluprečniku.
Ašovom se zatim ubada u zemlju kako bi se što više ozledio koren starog drveta. Iz svakog tog ozleđenog dela u proleće će krenuti nov izdanak.
Iskopanu površinu treba prekriti suvim lišćem i čekati da porastu izdanci.
Kada izdanci porastu treba ih izvaditi i posaditi u ožilište radi ojačavanja korena.
Ožiljavanje zelenih reznica
Do skoro je važilo da se leska ne može ožiliti ali sa pojavom hormona za ožiljavanje neki rasadničari objavljuju informacije da su u tome uspeli.
Hormon kao snažno stimulativno sredstvo podstiče deobu ćelija na zasečenom delu raznice pa u uslovima visoke vlažnosti (mist sistem) može doći do pojave korena.
Nadamo se da će uskoro bit više konkretnih informacija o ovom načinu razmnožavanja lešnika što ćemo odmah i objaviti.

Autor: Radivoje Bulatović
Dipl. Inž. šumarstava, oblast pejzažna arhitektura i hortikultura.