Erozija zemljišta predstavlja ispiranje i odnošenje najsitnijih i najplodnijih čestica iz rastresite podloge. Erozija zemljišta je prirodan proces koji se može ubrzati nekontrolisanom sečom šuma i pogrešnim korišćenjem zemljišta. Usled ovakvih postupaka dolazi do ubrzane erozije, koja je veoma ozbiljan i nepovraatan proces.
Erozija pomeranja mase dešava se kada dođe do velikog izlivanja kiše ili prilikom zemljotresa i tada dolazi do odronjavanja zemljišta. Sva brdovita područja pod nagibom većim od 15˚ su podložna ovoj vrsti erozije. Ovo je najčešći oblik erozije na brdovitim područjima.


Do fluvijalne erozije dolazi kada voda prodire duboko u zemljište uskim kanalima. Na brdovitim predelima ovi kanali mogu biti vrlo duboki i da dođe do potkopavanja zemljišta.
Ovaj vid erozije ne utiče toliko na useve koliko na stabilnost zemljišta.
U Srbiji,reke Sava, Drina, Zapadna Morava i Kolubara često su menjale svoja korita, što je slučaj i danas. Zbog toga je dolazilo do jake fluvijalne erozije, koja se ispoljava u zasipanju korita grubim materijalom, kao i prokopavanju novih korita. U Srbiji reka Drina je veoma poznata po čestom menjanju korita, njena stara korita nazvana su drinjače. Fluvijalna erozija je jako razvijena i duž svih reka u zapadnoj Srbiji. Duž mnogih reka kao što su Lim, Ibar, Dičina, Gruža, Moravica itd. javlja se meandrovanje. Glavni uzroci pojave fluvijalne erozije su neregulisana korita, obešumljenost nagiba, karakter klime, idr. Nasipi koji su podignuti duž reke Save i delimično Kolubare štite okolinu od poplava, ali ne i od razaranja obala za vreme brzog kretanja vode u koritima. Nestanak šume i obrađenost zemljišta na nagibima su važan uzrok slivanja vode u dolinu, donose grub materijal u korita i plave okolni teren. Korita svih ovih reka su neregulisana i zato stalno menjaju pravac u rastresitim sredinama. Da su ova rečna korita utvrđena, pljuskovi u proleće, leto ili jesen ne bi bili izvori fluvijalne erozije i poplava. Pored direktnih i indirektnih šteta od poplava posebno treba ukazati na rušenje obala i odnošenje sortiranog nanosa duž Zapadne Morave, Drine, Bjelice, Jadra idr.

Površinska erozija je karakteristična za bilo koju regiju izloženu vetru i kiši. U proleće, leti ili u jesen posle jačih kiša mogu se na neobrađenim i obrađenim njivama primetiti stotine manjih ili većih brazdica koja svara tekuća voda koja ne uspe da se infiltrira u zemljišta već otiče niz nagib. Voda koja otiče niz nagib useca brazde ili manje kanalće u trošnom zemljištu, njihova dubina ne prelazi 10-20 centimetara. U zavisnosti od terena brazde mogu da se: granaju, spajaju u nešto veće, prerastaju u vododerine, završavaju u depresijama…
Prostori zapadne Srbije najčešće u zoni smeđeg zemljišta na škriljcima, posebno na nagibima pod kukuruzom, izložena su jačem ili slabijem spiranju. Mnogo je rodiranih njiva ima na nagibima oko Bajine Bašte, Ljubovije, Kadinjače, Užica, Ivanjice, Ljiga, na padinama Rudnika i na drugim terenima širom zapadne Srbije. Ovaj vid erozije pojavljuje se u voćnjacima, vinogradima, a mestimičo i u proređenoj šumi. Smeđa zemljišta na škriljcima flišu i peščaru su siromašna humusom i adsorbovanim bazama što ih čini neotpornim prema eroziji. Najsitnije čestice zemljišta s humusnim materijama prelazi suspenzije, gde se voda uvlači u dublje slojeve i česticama zatvara krupnije pore. Površinskim spiranjem nastaju znatne morfološke, fizičke, hemijske i biološke promene zemljišta što se sve na kraju negativno odražava na njegovu proizvodnu vrednost i moć upijanja vode.
Prema stepenu erodiranosti zemljište usled spiranja može izgubiti humusni A horizont i deo smeđeg (V) horizonta. Erozija uslovljava i pogoršavanje ili nestanak strukture,povećanje zbijenosti, smanjivanje poroznosti pa se smanjuje upijanje vode i vodni kapacitet uopšte. U erodiranim zemljištima se javljaju hemijske promene, ispoljava se količinom SaSO3, kiselošću, humusom i asimilativima. Do sada nije bilo dovoljno poznato da erozija odnosi humus. Erodirana zemljišta predstavljaju nepovoljnu sredinu za razvoj kulturnih biljaka.

Na području zapadne Sbije ima veliki broj klizišta koji su veoma rasprostranjeni tip erozije u ovo delu. Ona se javlja na svim terenima na kojima su zemljišta na nagibima obrazovana na nepropustljivoj podlozi. Pojavljuju se u Podunavlju, u razni delovima Šumadije, po obodu kotlina, duž potoka, rečica i bujica. Četiri osnovna uslova za nastanak klizišta, po Panjukovu su slabljenje čvrstine podloge, što može nastupiti usled vlaženja, raspadanja, filtracionog i osmatskog rastvaranja; povećanje hidrauličnog pada i brzine filtracije podzemne vode; podsecanje podnožja padine; suvišno opterećenje padine deluvijalnim ili proluvijalnim nanosom. Ovo je uslovljeno količinom mineraloškog sastava gline, jer klizanju uglavnom podležu zemljišta bogata glinom, nestabilne strukture koji pokazuju veliku sklonost bubrenju i rasplinjavanju u vlažnom, odnosno skupljanju u suvom stanju. Zemljište u vlažnom stanju ima smanjenu koheziju i unutrašnje trenje tako da se mokre zemljišne čestice lako odvajaju i podležu kretanju. Na klizištima se razlikuje klizna površina po kojoj se zemljište kreće i klizno telo, koje čine zemljišni horizonti. Klizište je uglavnom neravno i obiluje manjim uzvišenjima i udubljenjima. Proces klizanja zemljišta je vrlo sporo i praćeno je pojavama smicanja. Ona su veoma štetan vid erozije za poljoprivredu i šumarstvo, saobraćaj, vodoprivredu, neke industrije ili naselja.
Karsifikacija u pravom smislu reči nije na krečnjacima zapadne Srbije onako izražena kao na holokarstu u primorskim oblastima Dinarskog sistema. Na znatnim delovima krečnjaka oko Uvca, Lima, Đetinje, Krupnja i drugim mestia zapadne Srbije zemljište je uveliko nestalo, pa otuda ogolićavanje znatnih površina. U zoni krečnjaka i serpentina često se sreću stene sipar i točilo, koje se dosta lako raspadaju i od njih se stvara velika količina grusa i odlomak kamena različite veličine i oblika. Sipare ima nešto više na delovima valjevskih planina i Ovčarsko – kablarskoj klisuri, oko Đetinje i na Tari. Trošan krečnjak se niz nagib kotrlja sve do reke i mestimično pokriva ceo nagib. Učvršćivanje ovakvih nagiba je posebno teško , što se naročito uočava u Ibarskoj klisuri. Jedna od posledica bujične erozije je pojava naslaga grubog materijala u podnožjima brda i po obodu rečnih dolina i kotlina. Panjukov taj nanos naziva proluvijumom ili savremenim bujičnim nanosom.

U zapadnoj Srbiji postoji nekoliko bujičnih područja, Bujične erozije su ređe na terenima krečnjaka, mada ih ima i na terenima paleozojskih škriljaca i serpentina. Najizrazitija područja su duž Drine, u gornjim tokovima Jadra, Kolubare, Ljiga, Gruže, Moravice, Đetinje, u Ibarskoj klisuri i dr. Slivovi Lima, Rzava i Uvca takođe spadaju u eroziona područja. Pojava ovako velikog broja bujica posledica je povoljnih uslova i dejstva samog čoveka. Uzovnička reka ima 12 pritoka bujica, Gračanica 18, Ovčanska reka 8, Rogačica preko 30. na prostoru između Zvorničkog jezera i Perućca registrovano je oko 200 bujica, računajući ovde i one koje se ulivaju u Drinu i njene pritoke. Za pojavu bujica poseban značaj ima i podloga. Nju oko Drine čine paleozojski škriljci, ređe krečnjak ili druge stene. Škriljci su za vodu nepropustljivi i veoma su podložni erodiranju. Zemljište na ovim škriljcima je neotporno i ima male moći zadržavanja vode. Bujice se sreću i na dugim podlogamo, na andezitu, dacitu, pa i krečnjaku, ali su ređe i ne usecaju se duboko u teren. Erozija napada podjednako i njivska zemljišta i ona pod proređenom hrastovom šumom. Mnoga zemljišta na nagibima zemljoradnici napuštaju, pošto su usled erozije postala plitka i njihova dalja obrada je ekonomski ne isplativa.
Na teritoriji zapadne Srbije postoje tri sekcije za erozije i zaštitu zemljišta. Erozija je u brdsko-planinskom delu zapadne Srbije na mnogim mestima uzela tolike razmere da ona na čitavim površinama napada, svaku njivu, svaki pašnjak itd. Zato na ovakvim terenima eroziju ne može suzbiti služba za zaštitu zemljišta ma koliko se angažovala i ma koliko zajednica dala sredstava za tu svrhu. Da bi se u ovakvim uslovima suzbila erozija treba da se uključi svaki zemljoradnik, šumar i svi drugi koji u neke svrhe koriste zemljištu. Drugi važan princip kod suzbijanja erozije sastoji se u paralelnom izvođenju zaštitnih mera u brdovitom i melioracija u nizijskom delu svakog pojedinog sliva. U početku melioracija je imala potrebu za zaštitom od poplava, a u drugoj fazi odvodnjavanje zemljišta.krajnje je vreme da se ove melioracije izvode paralelno.
U zapadnoj Srbiji se pojavljuju svi oblici erozije, tako da se slobodno može reći da je to područje najugroženije u Srbiji.

Pored erozije izazvane vodom, u brdsko-planinskom području zapadne Srbije zapaža se mestimično i eolska erozija, ali je više izražena na planinama istočne Srbije, gde košava u suva godišnja doba može na pašnjacima izazvati jaku eolsku eroziju. Pojavu erozije mogu usloviti prirodni faktori kao što su reljef, podloga, osobine zemljišta, klima, stanje vegetacije. Isto tako erozija može biti izazvana radom čoveka tj. obrađivanjem zemljišta na nagibima, degradacijom šume, nepravilnim rasporedom šume itd.
Autor: Ana Kaloperović
Dipl. inž. pejzažne arhitekture i hortikulture