Gerilski baštovani i ove godine sade po Srbiji!
Pre dve godine pokrenuli smo prvu akciju “gerilsko baštovanstvo” na ovim prostorima kada su gradovi širom zemlje bili zasejani makom, suncokretom, prkosom, kadifom, lanom a sadili smo i lukovice drveće, žbunje…
Ove godine želimo da akciju podignemo na viši nivo. Pripremili smo rasad cveća ali i povrća, drveća koji ćemo tokom proleća podeliti našim gerilcima. Ideja akcije je da ukažemo na postojanje velikog broja zapuštenih površina u našim gradovima. Sve te površine mogu postati parkovi, urbani džepovi, bašte u kojima bi neko gajio povrće i voće za sebe i svoju porodicu. Takođe želimo da ukažemo na nedevoljno angažovanje struke, pre svega misleći na pejzažnu arhitekturu i hortikulturu što za posledicu ima sve više betona a sve manje kvalitetno održavanog zelenila.
Svako može dati svoj doprinos akciji.
Ideja je da što veći broj ljubitelja biljaka poseje seme po gradovima. Kupite sirovi suncokret, mak, lan ili kukuruz u prodavnici zdrave hrane ili seme cveća u poljoprivrednoj apoteci, nosite ga u džepu gde god idete i razbacujte na svim mestima na kojima postoji šansa da nikne. Tako ćemo poslati jasnu “zelenu” poruku svima i podići svest građana da se treba boriti za svaki pedalj zelene površine i svako drvo u gradu.
Ove godine smo već imali akciju na prilazu Beogradu uz autoput Beograd – Niš, kada smo sadili čičoku. Očekujemo da će već tokom ove jeseni na prilazu našem gradu cvetati žuti cetovi.
Tokom proleća ćemo deliti sadnice zainteresovanim građanima i širiti ovu akciju.
Поштовани младићу, са предивним идејама,
ми смо истомишљеници; и радимо исто. Ја у насељу Степа Степановић већ годинама сејем, и током лета заливам, пузавице, жбуње, ладолеж и неке друге цветове. На земљиште на које гледају наши прозори мој син и његов друг посадили су трешњу, а ја (мама) бор и чемпресиће (чемпресе сам одгајила из семена!).
Вама, као инжењеру шумарства, сигурно ће се допасти, да сам из семена такође узгајила један редак четинар, листопадни. За њега сам чула из емисије на РТС пре неколико година у којој је о том четинару говорио један ваш професор са факултета, спомињући да га има на Тари. Ја сам шишарке тог истог покупила из парка Клинике за рехабилитацију М. Зотовић, у Сокобањској у Београду. Видела сам га и у парку у Сокобањи. Можда ћу га када порасте даровати ботаничкој башти Јевремовац. Један сам већ поклонила манастиру Лелић, пролетос, да има исто тако ретко дрво као што је био владика Николај Велимировић…
Poštovana Mirjana,
Pre svegami je drago da u naselju Stepa Stepanović neko brine o zelenilu jer je u čitavom naselju posađeno jako slabašno drveće.
Što se tiče listopadnog četinara o kome ste pisali, predpostavljam da je u pitanju ariš ili taksodijum? Ako je nešto drugo, boleo bih da vidfim sliku ili ako znate naziv.