Zeleni zidovi i vertikalne bašte – izgradite svoje kraljevske vrtove

Nemate dvorište, a volite zelenilo? Imate zid!

Vertikalno ozelenjavanje ili popularno zvani zeleni zidovi ili vertiklane bašte služe da na najbolji mogući način ulepšamo okolinu i prostor u kome živimo. Zeleni zidovi, svakako nisu izum današnjice, već imaju svoju preteču u starim civilizacijama.

Na časovima istorije uči se o Vavilonskim vrtovima, koji su uvršteni u Sedam svetskih čuda.  Vavilonski viseći vrtovi ( 604-562 p.n.e.) su, ništa drugo, do zeleni zidovi. Neobični vrtovi na dvorcu cara Nabukodonosora, bili su za to vreme zapanjujuće izgrađeni i jedinstveni. Nalazili su se iza visokih i čvrstih zidina carskog dvorca. Legenda kaže da ih je podigao car Nabukodonosor za svoju voljenu princezu Semiramidu. Ona je naime, kako se navodi u mitu, bila navikla na zelene brežuljke i šume svoje domovine koja se nalazila na prostorima današnjeg Irana, i za njima tugovala u vrelom Vavilonu.

Želeći da ublaži njenu tugu, Nabukodonosor je odlučio da joj pokloni zelene oaze. Vrtovi su „ležali“ na četvorospratnoj kuli. U novijem dobu bilo je različitih rekonstrukcija i interpretacija kako su oni zaista izgledali, ali, kakvi su zaista bili niko sa sigurnošću ne zna. U istorijskim fragmentima opisivali su Viseće vrtove Vavilona kao da „vise u vazduhu pomoću neke čarolije“.

U visećim vrtovima je verovatno postojao sistem kanala iz kojih se voda mogla sprovoditi na svaki pojedinačni nivo. Zidovi su, pretpostavlja se, bili od cigala pečenih od blata. Bili su nepropusni zahvaljujući trsci, slojevima smole i olova kako bi se sprečio gubitak vlage.

Šta je sve potrebno za zeleni zid ili zelenu baštu?

Za današnje zelene zidove i zelene bašte kaže se da su  otišli mnogo dalje u pristupu, načinu pravljenja i ozelenjavanju prostora. Nekada davno koristile su se puzavice u žardinjerama. One bi svoju lozu puštale uz slobodne fasade i prekrivale zidove. Moglo bi se reći da je to bila svojevrsna improvizacija i imitacija zelenog zida, kojoj su ljudi, iz ko zna kojih razloga, instiktivno težili.

Napraviti danas zeleni zid je lako i brzo. Najpre zbog dostupnosti materijala, biljaka i na kraju stručnjaka koji to znaju da obave. S druge strane, raznovrsne biljke su dostupne svakom u bilo kom delu sveta. Danas je dovoljno samo poželeti zeleni zid.  

U postavljanju zelenog zida ili bašte, naravno, postoji nekoliko pravila. Podjednako se mogu praviti u otvorenim i u zatvorenim prostorima, a samim tim i u raznim klimatskim uslovima. Potrebno je zadovoljiti i poštovati elementarne uslove koji su biljkama potrebni. Tehnika ozelenjavanja zida počiva na novom načinu uzgajanja biljaka bez zemlje.

Kako zalivati biljke koje „leže“?

Najpre je potrebno postaviti konstrukciju u koju će se udobno smestiti biljke. Konstrukcija se obično sastoji od tri dela- metalnog rama, PVC folije i duplog sloja poliamida. Metalni ram pričvršćen je za odabrani zid i predstavlja podlogu na koju se postavlja folija. Ona je u stvari nepromočivi sloj, preko koje se postavljaju dva sloja poliamida. Biljke se postavljaju u treći sloj, kao seme ili kao već formirane.

Prosečno se stavlja 30 biljaka po kvadratnom metru zida. Navodnjavanje zelenog zida je automatsko i kreće od vrha, mrežom kapilara preko kojih biljke dobijaju vodu i odgovarajuću prihranu. Ne brinite da će se voda rasipati po podu, jer višak se ponovo vraća u sistem cevi. Osim podloge i vode, biljkama je neophodno obezbediti dovoljno svetlosti. Da li će ona biti prirodna ili veštačka zavisi od pozicije zida i da li je on u prostoriji ili na otvorenom.

Nakon postavke konstrukcije, sve ostalo je umetnost. Ovaj način ozelenjavanja daje mogućnost izbora. Mogu se koristiti biljke različitog oblika, boja, visine, izgleda.  Kombinacije su zaista neograničene. Biljke za zeleni zid su kontejnerski gajene u posebnim vlaknima koje koncentrišu koren na jednom mestu i obavezno su pravilnog geometrijskog oblika. Slažu se jedna pored druge. Pravi se mozaik ili se prati „logika“ prostora- postavljaju u ravnim linijama ili krivolinijski ukoliko se želi dinamičan ambijent.