Travnjaci su po definiciji manje ili veće površine zemljišta obrasle travama. Mogu se podeliti na :

  • pašnjake – područja pod travama koja služe za direktno napasanje stoke
  • livade – područja koja se kose zbog prikupljanja stočne hrane
  • paraklimatogeni – nastali kao posledica povlačenja šuma zbog različitih uzroka
  • klimatogeni – nastali na mestima gde ne može da se razvije šuma
  1. planinski travnjak – nastaje kad je velika vlaga, niska temperatura
  2. stepski travnjak – visoka temperatura i mala količina vlage

Spontano nastali i organizovani skupovi biljaka koji čine prirodne travnjake – TRAVNE FITOCENOZE. Osnovna jedinica svake travne fitocenoze je ASOCIJACIJA.
 
Najvažnije osobine koji karakterišu tipove travnjaka su :

  • floristički sastav
  • prinos
  • kvalitet travne mase
  • reagovanje na agrotehničke mere
  • način iskorišćavanja trava.

Prevelika raznovrsnost trava koje čine travnjak može ograničavati njegovo korišćenje u PA. To se odnosi pre svega na visoke stabljike, čvrste listove ili nesavitljiva stabla, zbog čega nisu pogodne kao podloga za šetnju, igru i odmor, ni u pokošenom stanju.
Prirodni travnjaci u prvom smislu reči veoma se razlikuju od sejanih. čija je osnovna svrha proizvodnja stočne hrane. Prirodni travnjaci se smatraju tvorevinama nastalim prirodnim putem, spontanim naseljavanjem određenog staništa samoniklim divljim biljkama različitih vrsta. Sa gledišta vremena nastanka mogu biti :

  • primarni – travnjaci nastali na određenom prostoru, pre bilo koje druge vegetacije, i ovde spadaju i oni koji su nastali na mestima gde nije mogla da se razvije šuma
  • sekundarni – nastali posle nestajanja prethodnih biljnih formacija na određenom prostoru, prirodnim ili veštačkim putem. Na površinama uništenih šumskih površina nalaze se sekundarni travnjaci. U PA imaju mnogo veći značaj od primarnih.

Primarni travnjaci vremenom postaju sekundarni.

 

 Tipovi prirodnih travnjaka

Mogu biti nizijsko-planinski, brdski, planinski i močvarni.
 

 Nizijski i planinski prirodni travnjaci

Nastali pretežno u rečnim dolinama, po uvalama, generalno na ravnom ili blago nagnutim površinama. Presudan značaj je voda (tj. vlaga) ima za ove travnjake ogleda se koliko u vrstama biljaka i njihovoj potrebi za istom, ali i u pogledu osobina zemljišta, a pre svega u njegovoj zesićeno

 Brdski prirodni travnjaci

Zauzimaju široke površine na pobrđima, 600 – 700 mnv, između nizijskih i planinskih travnjaka. Tamo nema plavljenja, postoji veliko slivanje- oticanje padavina.
Poaceae – retko, Cinosurus cristatus, Agrostis vulgaris

 Planinski prirodni travnjaci

Ovi travnjaci su malog značaja sa gledišta ozelenjavanja. Nalaze se na 800-2000 mnv, na zemljištima koja su plitka, erodirana i sa više kamena.
Agrostis vulgaris, Festuca rubra, Cinosurus cristatus, Poa pratensis

Močvarni prirodni travnjaci

Locirana su na malim nadmorskim visinama sa velikim količinama vode i to na zabarenom zemljištu. Imaju značaj u PA na vrlo vlažnim područjima.
Alopecurus pratensis, Poa pratensis, Festuca pratensis