Ako napravimo najjednostavniji ogled i zamrznemo parče salame (šunke u crevu,praške, parizera…)
Ostavimo ga da se otopi i blago pritisnemo prstom
Iscedićemo ogromnu količinu vode.
To je posledica otapanja vode koja je bila maskirana u salami zahvaljujući raznim hemijskim supstancama (uglavnom razne soli), a služi da poveća masu proizvoda.
Da bi neko zaradio ogroman novac, mi jedemo hemikalije.
 
Ako u mesari vidite fino roze ćevape, sigurno ćete ih pre kupiti nego one koji su malo potamneli.
To je greška!
Mesari, da bi očuvali boju ćevapa i mlevenog mesa dodaju konzervans i vinobran!
To može biti vrlo opasno kada se unosi učestalo i u velikim količinama.
Konzervans može uticati na DNK, može uništiti mitohondriju i tako izazvati degenerativne promene i brže starenje kod ljudi.
 
Nisu samo salame i mleveno meso rizični.
Da bi dobili na težini proizvoda mesari čak i slaninu, pršutu i pečenicu „pune“ supstancama koje zadržavaju vodu. To postižu tako što preko sitnih, šupljih iglica u meso ubrizgavaju recimo kalijum nitrat ili druge supstance.
Da bi brže osušili meso i izneli ga na tržište, mesari ga izlažu određenim kiselinama. Zato se dešava da kupljena pršuta u mesari i kod na primer seljaka na pijaci, nemaju dodirnih tačaka. Mesarska je mekana a iz nje se pritiskom može iscediti značajna količina vode dok domaća pršuta ima čvrstinu, miris i tamniju boju.
 
Neke stvari ne možemo izbeći zato što su veliki proizvođači ujedno i finansijeri vodećih političkih stranaka pa im se takve stvari gledaju kroz prste ali nešto možemo preuzeti i u svoje ruke pa na primer napraviti ćevap ili kupiti kod proverenog mesara, izbegavati salame a možemo i sami osušiti meso odnosno dati na uslužno sušenje. Trebalo bi više koristiti ribu i povrće. Jedino tako možemo smanjiti unošenje otrovnih materija i sačuvati se od bolesti.