Prvi veliki vrtovi, nastali su pored velikih reka, jer su se tu razvijale i prve velike civilizacije.
O tim vrtovima danas možemo govoriti samo na osnovu slika na zidovima pećina ili po sačuvanim natpisima.
Naj stariji poznati vrtovi, uglavnom potiču iz istočnjačkih zemalja: Egipat, Vavilon, Medeja, Persija…
Egipatski vrtovi
Imali su razvijene mreže kanala za navodnjavanje, pa su tako uspešno uzgajali vinovu lozu, voće, povrće, i žitarice za vreme sušnih perioda.
Tako stečena iskustva, kasnike koriste za gajenje vrtova.
Vrtovi su imali pravilan geometrijski oblik,bili su podeljeni na manje pravougaone i kvadratne površine, koje su bile razdvojene ogradicama od sušene opeke ili žive ograde. Samo jedan deo vrta je bio namenjen za uživanje.
Gajili su samo korisne biljke: masline, smokve, narove, urme… to drveće su sadili u pravilnim redovima. Od cveća su najviše koristili vrste jarkih boja i opojnih mirisa.
Amenofis:

Veliki vrt sa retkim biljkama i bazenom 1500 h 30m, od granita.
Kraljica Hat Šep Sut:
Poslala je svoju delegaciju da donesu 32 sadnice mirte, koje su se primile u Temi.
Tutmez Prvi:
Ratovao je u Palestini, odatle je doneo retke biljke, kasnije su te biljke čak i ocrtane na zidinama njegove palate.
 
Vrtovi u Mesopotamiji
Na području između Tigra i Eufrata su se razvijale velike države: Asir, Akid, Vavilon, Medeja, Persija.
Stanovništvo tih prostota, uglavnom je bilo orjentisano prema poljoprivredi jer su reke svake godine plavile i ostavljale za sovom plodan mulj, na kome su dobro uspevale razne biljne vrste.
Naj poznatiji vrt sa tih prostora je Vavilonski viseći vrt. (Semiramidini vrtovi).
Vrt se sastojao od 4 terase.
Prva je bila dimenzija 45 h 40 m Druga 40 h 30 m
Treća i četvrta su se sužavale prema vrhu.
Na te terase je naneta smola, kako voda nebi nekontrolisano oticala, zatim je nanet debeli sloj zemlje.
Konstruktor vrta Nabukodonosor je morao da napravi pravilan izbor biljaka koje bi mogle nesmetano da rastu na tom relativno malom prostoru.
Na prve dve terase je posađeno drveće a na druge dve, koje su bile manjih dimenzija, posađeno je
Žbunje i cveće. Sve se zalivalo pomoću sistema kanala, premazanih smolom. Voda se podizala do gornje terase, odakle je puštama u kanale.
Vrt se nalazio u Vavilonu pored kapije boginje Ištar.
Proglašen je za jedno od 7 svetskih čuda staroga veka.

Rimski vrtovi
Najmanje zelene površine u blizini kuća, gde su gajili voće i povrće, zvali su se hortosi.
U okviru stambenih kuća, nalazila se prostorija, uglavnom četvrtastog oblika, oivičena kolonadama stubova. U sredini se nalazio bazen za sakupljanje kišnice.
U tim prostorijama, koje su se nazivale atrijumi, bile su i male skulpture bogova, zaštitnika kućnih ognjišta i biste predaka.
U bogatijim hortosima gajile su se žbumaste vrste u vidu topiarija.
Na izlazima iz gradova, postojale su male zelene površine gde je vojska pred pohode postavljala svoje kampuse.
Bogati Rimljani su imali i svoje vile i letnjikovce izvan gradova koje su služile za odmor i imale su prelepe vrtove.
Poznata je Hadrijanova vila kod Rima.

Renesansni vrtovi
Dolazi do preporoda antičke kulture, ljudi počinju da žive i izvan gradova gde su radi svog uživanja gradili vrtove.
Renesansne vrtove odlikuje veliki broj kaskada, zidova, stubova, fontana, skulptura, ima jako mnogo vodenih površina.
Ovaj stil se mnogo odaljio od prirode, postao je bliži arhitekturi.
Naj poznatiji vrtovi renesansnog stila su: Vila Deste u blizini Rima, Vatikanski vrtovi, vila Medići (Firenca), vila Gambrija, vila Alon Brandini…

Barokni vrtovi
Naj značajnije odlike ovih vrtova su: bogatstvo, raskoš, upotreba skupih materijala, prenatrpanost detaljima, ornamentalnost i grandioznost.
Glavni deo vrta je takozvani parterski cvećnjak.
On je obično izveden od vrlo komplikovane geometrijske šare, koja je oivičena nisko orezanom živom ogradom, cvećem ili ukrasnim kamenjem. U sredini se nalazi fontana ili neka skulptura.
Barokni vrtovi su veoma velikih dimenzija, naročito se ističe velika dužina staza, drvoreda, redova, skulptura, pa se tako postiže još veći vizuelni efekat dubine terena.
Naj poznatiji barokni vrt je Versaj kod Pariza, građen za Luja 14. 1661-1668 godine, park Sent Džems u Griniču (Engleska), Belver Šenburn (Austrija), Ninfenburg (Nemačka), Carsko Selo, Letnja Bašta, Pavlovski park (Rusija)

Pejzažni stil
Zbog prenatrpanosti figura i veštačkih materijala u renesansnom i baroknom stilu, javila se potreba kod ljudi da se vrate prirodi. Kao tava ideja, izrodio se pejzažni stil. Pejzažni sil se javio najpre u Francuskoj i Engleskoj da bi se kasnije proširio na ostatak sveta, pa se i danas kao takav izučava i projektuje u cilju uspostavljanja balansa između čovekovih aktivnosti i potrebe za očuvanjem životne sredine.
Glavne odlike pejzažnih vrtova su to da se unose prirodni materijali, umesto fontana, grade se potoci, biljke se ne orezuju i ne sade u redove, već se prave nepravilne grupacije, gde svaka biljka ima dovoljno prostora da razvija svoj habitus, travnjaci se postavljaju na neravne terene, nepravilnog su oblika, staze su od rustičnih materijala, najčešće samo utabana zemlja, izbegavaju se stepenice i potporni zidovi.Postavljaju se cvetne grupacije, nepravilno oivičene, sa puno osvrta na slaganje boja i visina.