Imela- su hemiparaziti ( poluparaziti ) od domaćina uzimaju H2O i mineralne materije, same vrše fotosintezu i proizvode karbohidrate u lišću i stablu. Nemaju koren nego sistem sisaljki koje razvijaju u drvetu domaćima- HAUSTORIJE. One su dikotiledone biljke iz familije Dikotono se granaju.
U SAD ima više vrsta a kod nas samo četri:

  1. Viscu cruciatu –na maslini, crveni plodovi
  2. Loranthus europaeus – na hrastu
  3. Arceuthceium oxycedri – na smrči i kleki
  4. Viscum album – bela imela

Cvetaju u rano proleće i obrazuju plodove u obliku belih bobica, kojima se hrane price ( drost ). Drost ( ptice ) su glavni vektori prenošenja imele. Ptice jedu bobicu, a zatim izbacuju semenku, pri čemu embrion ne gubi sposobnost ni jednom. Kada izbačena semenka pada na pogodnog domaćima i pri dodiru sa domaćinom formira pločasto poširenje- APRESORIUM.
Pomoću apresoriuma imela se fiksira za domaćina, a zatim iz aprosoriuma razvija korenčić koji probija koru i prodire do drveta i svake godine ponovo izbija 2-3 nova korena HAUSTORIJA ( sisaljke ) – epifitni par.
Značaj imele – Imela prouzrokuje štete na stablima, smanjuje fiziološku snagu domaćina, smanjuje kapacitet plodonošenja, prouzrokuje deformaciju drvenastih tkiva, umanjuje prirast.
Suzbijanje ( mere borbe ) –
1.Uzgojne – uklanjanje starih stabala, na kojima se nalaze imele, seča sa jako ugroženim terenima, seča grana sa imelom.
2.Hemijske –  hebricidima