GINKO BILOBA

Klasa: Ginkgopsida
Red: Ginkgoales
Areal: Daleki istok

Kultivari:
‘fastigiata’ , muško
‘mayfeld’, muško
‘pendula’, žalosna forma
‘variegata’, panaširani listovi
‘tubifolia’ listovi savijeni u tubice

Ginko je relikt (živi fosil) iz mezozoika – jure, pre oko 200 miliona godina.
Jedina biljna vrsta koja je praživela nuklearni udar na Hierošimu i Nagasaki u Japanu.
Listopadno drvo, koje po svom karakterističnom grananju veoma podseća na četinare.
Na svom prirodnom staništu (Kina), dostiže visinu do 30m, debljinu stabla oko 2m a starost i do 1000 godina.

Liska je kožasta, sa paralelnom nervaturom, na peteljci dugoj 5-7sm, podeljena na dva režnja. Lišće je tokom leta svetlo zeleno a u jesen dobija zlatnožutu boju, što ovu vrstu čini veoma dekorativnom.

Ginko je dvodoma vrsta. Plod na ženskim stablima je zreo septembra,oktobra meseca.
Plod je veoma neprijatnog mirisa pa se obično izbegava sadnja ženskih stabala.
Iz panja i korena se često javljaju izbojci, ali se uspešno razmnožava i semenom. Porast je prvih 15-30 godina veoma spor ali kasnije veoma brzo raste.
Ginko voli duboka, sveža zemljišta, osunčane terene ali podnosi i veoma niske temperature.

Ovo drvo je sve popularnije u pejzažnoj arhitekturi zbog svog visokog monopodijalnog rasta i kolorita koji se kreće od svetlozelenog u proleće do limunžutog u toku jeseni.