U davnim vremenima, stare kulture u Paragvaju i Brazilu, Kini i Japanu koristile su steviju ne samo kao zaslađivač, već i za lečenje opekotina i rana na koži. Još onda su u Kini i Japanu zabranili upotrebu veštačkih zaslađivača jer su negativno uticali na organizam. Danas, iako samo negativno, veštački zaslađivači utiču na stanje organizma, nisu zabranjeni. 
Steviju danas imamo u njenom samom osušenom obliku, u obliku praha, u obliku tableta (što se najmanje preporučuje, jer sadrži dodatne veštačke komponente), i u tečnom obliku.
Ekstraktovanje stevije se vrši sledećim redosledom:
Ukoliko imate Vašu steviju, uzmite od nje grančice sa lišćem i isperite je u cediljci. Nakon što lepo isperete steviju, poskidajte lišće sa grančica u drugu posudu. Dehidratacija se vrši- ili prirodno, na otvorenom, ili u pećnici na 90 stepeni u trajanju do 3 h. Zatim suvo lišće sameljete u blenderu za kafu. Time ste dobili fin zeleni puder stevije. 
U koliko želite da napravite vaš zaslađivač u tečnom obliku, trebaće vam jedna veća staklena tegla u kojoj će te puder koji ste dobili preliti sa jednom čašom vrele, vrele vode. Kada zatvorite teglu, protresite je nekoliko puta da bi se prah dobro razmutio.
Nakon što je tečnost odstajala 24 h, stavite teglu u frižider. Ovaj, uslovno rečeno „sirup“ koristi se kao tečno zaslađivač a dozira se kapanjem u čaj, kafu, kolač…  Zeleni pigment pojavljivaće se u većini onoga što budete pravili, ali će to definitivno biti Vaša zdrava hrana i piće.
Izvor: stevija.net