Svaka neuobičajena promena koja se manifestuje na lišću biljaka govori o nekoj bolesti biljke. U ovom tekstu izložićemo najprepoznatljive mane i kako ih rešiti.
1. OPEKOTINE na lišću
Ono što se prvo uoći jeste gubitak boje oko središnjeg dela lista koji postaje suv i lak za otkinuti. Ova mana ne nastaje samo usled ne zalivanja i izlaganja suncu koje možda ta vrsta biljke ne voli (za razliku od na primer juke, bogumvilije, kaktusa, seduma…), već je voda možda suviše HLORISANA ili ste pređubrili biljku đubrivom koje sadrži dosta azota. Ono što može biti spas jeste da prestanete da je đubrite 3 meseca i da je ne orošavate na direktnom suncu.
2. TAMNJENJE lišća
Tamnjenje se uočava na krajevima listova. Biljka praktično umire usled nedovoljne vlažnosti ili nagle pojave mraza. Ako su tamni krajevi tamnožuti, mlitavi, a znate da biljku zalivate redovno, onda je to znak prevelike vlažnosti. Najbolje bi bilo da je presadite u rastresitiji sadržaj zemlje sa glinenim kuglicama na primer. Biljka ne bi trebala više od 3 godine da provede u istoj saksiji jer se zemlja usled zalivanja sabija i gubi na svojoj rastresitosti; smanjuje se protok vazduha.
3. OPADANJE RAZVIJENOG CVEĆA
Biljka je tek krenula da cveta, ali odjednom ono kreće da opada. Uzrok je previše suv vazduh i/ili visoka temperatura. U svakom slučaju normalna temperatura za ambijent u kojem su biljke, a pre svega cvetne vrste, treba da bude oko 20 stepeni, a ciklame najviše vole temperaturu od oko 15 stepeni.

4. OPADANJE ZELENOG lišća
Uvijanje zelenog lišća i njegovo opadanje ukazuju na nedovoljnu vlažnost, siromašan supstrat (nedovoljno hranljivog sadržaja) ili s druge strane- preobilno naglo zalivanje. Treba regulisati zalivanje ili u najboljem slučaju promeniti joj zemlju. Treba je i orezati pred zimu kako bi povratila snagu (pred zimu treba žbunje i drveće orezivati svakako).